Ništa na svijetu vječno nije, sve što živi kratko opstane, čovjek se rodi, traje, mrije i šaka crne zemlje postane. Zub vremena dere i nagriza, jedino je m’jena ovdje stalna da sv’jet ovaj što nas okružuje od iskona nikad ne miruje. Samo ljubav smis’o svemu daje, ona bješe i ostaje snaga, koja ljude jedini i spaja. Zato ljubi, dadni smis’o žiću i oćuti kako ljubav jača, tebi natrag višestruko vraća.
© Ante Gune Čulina
© Agc-Poesie 2009-2022